Princip i sastav senzora

Senzor je uređaj za detekciju, alat za dobivanje informacija ili stroj za prijenos osjeta. U najširoj definiciji, senzor je uređaj, modul ili podsustav koji se često koristi u sustavima za automatsko upravljanje i mjerenje. Senzor se može tumačiti kao uređaj ili uređaj koji može transformirati izmjerenu fizičku veličinu (kao što je brzina, temperatura, zvuk, svjetlost itd.) u drugu fizičku veličinu (obično električnu energiju) koja je pogodna za prijenos i obradu.
Drugi način klasificiranja senzora je prema vrsti izlaza koji proizvode, prema tome jesu li analogni ili digitalni. Analogni senzori pretvaraju ulaze iz okoline u kontinuirano promjenjive izlazne analogne signale.
Za razliku od analognih senzora, digitalni senzori pretvaraju ulazne podatke iz okoline u diskretne digitalne signale koji se prenose u binarnom formatu (1s i 0s). Digitalni senzori postali su uobičajeni u svim industrijama, zamjenjujući analogne senzore u mnogim slučajevima. Na primjer, digitalni senzori sada se koriste za mjerenje vlažnosti, temperature, barometarskog tlaka, kvalitete zraka i mnogih drugih vrsta ekoloških pojava.
Karakteristike senzora uključuju: minijaturizaciju, digitalizaciju, inteligenciju, multifunkcionalnost, sistemizaciju i umrežavanje. To je prva karika koja ostvaruje automatsku detekciju i automatsku kontrolu. Postojanje i razvoj senzora omogućuje predmetima da imaju osjetila poput dodira, okusa i mirisa te čine da predmeti polako oživljavaju. Obično se prema svojoj osnovnoj senzorskoj funkciji može podijeliti u deset kategorija: toplinski senzor, senzor svjetlosti, senzor plina, senzor sile, magnetski senzor, senzor vlage, senzor zvuka, senzor zračenja, senzor boje i senzor okusa.